LEKOVITO BILJE 3

HRAST — quercus HRAST LUZNJAK — quercus robur

Drugi nazivi: dub, dubovina, hrast lužnik, lužni hrast, lužnjak, rani hrast.

Opis biljke: hrast se ubraja u najpoznatija drveća naših krajeva. Razvija se u moćno i veliko drvo, a može doseći visinu višu od 40 metara, debljinu 2 do 2 1/2 m i starost više od 1000 godina. Stablo ima veliku krošnju sa raskrečenim svinutim granama i duboko ispucanu, mrkosivu mekanu koru. Na gornjim je granama crven-kasta i glatka. Listovi su tamnozeleni na kratkim peteljkama, izverugano, krpasto i s obiju strana golo. Žuto-zeleni cvjetovi razvijaju se zajedno s liščem. Plod — žir ili želud — duguljast je i jajast, a s donje strane nalazi se u drvenom ovoju u obliku zdjelice ili kapice. Postoje nekoliko vrsti hrastova. Za lijek se najviše upotrebljava hrast lužnjak, što raste posvuda u nizini, rijetko po brdima, zatim hrast crnika — quercus ilex — što raste kao grm ili drvo s kožastim i raznolikim zelenim listovima. Raste u južnim krajevima naše zemIje — Hercegovini, Hrvatskom primorju i Dalmaciji. Za lijek upotrebljava se mlado lišće i mlada kora, što se skuplja u proljeće, a plod u jesen.

Ljekovito djelovanje: čaj od mladog hrastovog lišća preporučuje se slabiin Ijudima, rekonvalescentima, tuberkuloznim bolesnicima i bolesnicima koji boluju od srčanih bolesti. Caj priprernljen od mješavine hrastova lišća i drugih Ijekovitih biljaka koristi se u liječenju čireva svih vrsti, za želudac i čišćenje i jačanje krvi. Uvarak od mlade hrastove kore koristi se za grgljanje kod upale grla, protiv promuklosti i kad oteknu vratne žlijezde. Čaj od mlade hrastove kore priprernljen s vinom i medom koristi se u liječenju protiv povraćanja krvi iz želuca i pluća, kod krvavih proljeva, kolere, griže i fistula u čmaru, kada zaustavlja krv i liječi. Kava pripremljena od prženog žira koristi se kao lijek za malaksalost, malokrvnost, nervozu, nesanicu, kostobolju, rahitis, od sluzi iz ušiju i dr. Kava od žira preporuča se za čišćenje krvi, kod šećerne bolesti, nadimanja i otvorenih i zatvorenih šuljeva.

IĐIROT — acorus calamus

Drugi nozivi: baban, inđirot, igirot, kalamus, mirisava trska, mirisni korijen.

Opis biljke: iđirot je trajnica s jako razgranatim podankom koji je s donje strane gusto obrastao korijenjem. Iz njegovog prednjeg kraja izbijaju mnogobrojni ravni sabljasti listovi visine do 1 metra. Stabljika je trobridna ili četverobridna i u sredini nosi cvjetni klip, čunjastog oblika, žućkasto-zelene boje i dužine 4 do 8 cm. Plodovi su crvene boje. U podneblju Srednje Evrope rijetko dozrijevaju pa se biljka razmnožava vegetativnim putem, tj. pomoću podanka.

Vrijeme cvatnje: u lipnju i srpnju.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se upotrebljava podanak koji se kopa u proljeće i jesen, poslije cvatnje, nakon što je lišće počelo venuti. Podanak se ne snnije guliti jer više hlapi.

Stanište: raste uz rijeke i vode stajačice.

Ljekovito djelovanje: iđirot pripremljen kao čaj izvrstan je lijek protiv groznice. za jačanje želuca i živaca. Koristi se kao lijek protiv nadimanja, slabe probave, sluzavosti bubrega, uloga (gihta), lupanja srca, raznih nahlada, kašlja, upaljenih sluznica, omaglice, podrigivanja, žutice, čireva i kostobolje. Pomiješan s drugim Ijekovitim biljem jača i popravlja krv, odstranjuje loše sokove iz tijela i liječi vodenu bolest. Oblozi pripremljeni s prahom od iđirota i jakom rakijom lozovačom koriste se kod liječenja raznih čireva, uloga (gihta) i kostobolja.

IVA TRAVA ILI DUBAČAC — teucrium montanum

Drugi nazivi: gorski cmilj, dubčac.

Opis biljke: iva trava ili dubčac višegodišnja je polugranasta biljka visine 10 do 30 cm. Stabljike su pretežno uzdignute i djelomično odrvenjene. Listovi su bez peteljke, cijeli i dlakavi samo s naličja, zbog čega su zelene i sivobjeličaste boje. Cvjetovi se nalaze na vrhovima grančica. Sakupljeni su u cvatove glavičasta oblika. Latice su svijetložute, gotovo bijele boje. Gomja usna je smanjena, a donja jako razvijena i petodjelna. Cašica je građena od 5 lancetastih zubaca. Gola je ili rijetko dlakava. Veoma je gorka i opora okusa s prepoznatljivim aromatičnim mirisom.

Vrijeme cvatnje: Ijeto.

Stanište: raste po suhim, toplim i krševitim mjestima, uglavnom na visinama oko 800 m i više. Većinom raste na južnim stranama.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se skuplja nadzemni dio biljke za vrijeme cvatnje. Suši se u hladu na prozračnom mjestu.

Ljekovito djelovanje: iva trava ili dubačac koristi se kao sredstvo za jačanje, liječenje želučanih bolesti, bolesti žučnog mjehura i žučnih putova. U nekim našim krajevima Ijudi imaju neograničeno povjerenje u Ijekovitost te male biljke. Odatle uzrečica: trava iva — od mrtva pravi živa!

ISLANDSKI LIŠAJ — cetraria islandica

Drugi nazivi: islandska mahovina, islandska pletika, planinska mahovina, planinski mah, plućnik.

Opis biljke: premda se često naziva mahovinom, islandski lišaj nije mahovina, nego lišaj. Biljka nije raščlanjena na korijen, stabIjiku i listove. Sastoji se od uspravne, grmu nalik, maslinastozelene ili smeđaste steljke, s tamnoružičastim ili bijelim okrajcima. Steljka može biti visoka do 10 cm. Cvijeta nema. Skuplja se u proljeće i jesen. Prije upotrebe i za vrijeme pripremanja mora se jako oprezno očistiti. U svježem stanju islandski lišaj je krhak i lomljiv, svjetlije boje.

Stanište: raste u skupinama, na suhom tlu, osobito u crnogoričnim šumama, na visokim planinama. Mjestimice raste i u ravnicama.

Ljekovito djelovanje: čaj od islandskog lišaja koristi se u lije-čenju svih nahlada i upala: prsobolje, plućnog katara, grčevitog kašlja i tuberkuloze, jer čisti i jača pluća. Osim toga, čisti i jača probavnu sluznicu želuca, crijeva, slezenu, jetru, gušteraču, bubrege i mokraćni mjehur. Lijek je za slabu probavu, neurednu stolicu, proljev, čireve u crijevima i želucu, slaba crijeva, žuticu i šećernu bolest (premda u njemu ima škroba). Čaj od islandskog lišaja preporuča se rekonvalescentima, slaboj djeci i slabunjavim trudnim ženama. Preporuča se i zdravim Ijudima za povremeno čišćenje i jačanje sluznice.

IVANJSKO CVIJECE ILI ŽUTA BROCIKA — galium verum   

Drugi nazivi: broćac, broćika, ivan-cvet, ivanova trava, sirište, sirištica.

Opis biljke: ivanjsko cvijeće je biljka visine 60 do 150 cm. Stabiljka je četverouglasta s četiri izrazito ispupčene linije. Stabljika je na člancima odebljala i provijena tvrdirn dlakama. Sest do osarn listova, zajedno s uvrnutim rubovima, poredani su u pršljenu jed-nom žilom. Cvjetovi imaju jaki miris poput meda, a okus im je kiseo i trpak.

Vrijeme cvatnje: cvate gustim zlatnožutim cvatovima cijelo Ijeto.

Staniste: biljka je jako rasprostranjena u našim krajevima, a nalazi se na suhirn staništima, livadama, uz putove.

Ljekoviti dio biljke: za lijek sabire se gornji dio biljke u cvatu. Suši se u hladu i na zračnom mjestu.

Ljekovito djelovanje: drži se da je ivanjsko cvijeće ili žuta broćika izvrstan lijek za liječenje svih bubrežnih bolesti, čak i onda kada su svi drugi Ijekovi zakazali. Osim toga, upotrebljava se u suzbijanju svih oštećenja kože — lišajeva, egzema, kožnih nečistoća i protiv raka kože. Koristi se u liječenju katara želuca i             crijeva .

LEKOVITO BILJE 2

BOROVNICA — vaccinium myrtillus

Drugi nazivi: borovinka, borovnjača, brusnica, crna borovnica.

Opis biljke: borovnica je malen grm sa čvorastim stabljikama, visine 20 do 30 cm i puzavim korijenom. Mladi listovi jajastog su oblika, s kratkom peteljkom i na rubu sitno nazubljeni. Pojedinačni cvjetovi nalaze se u pazuhu lista. Cvjetovi su okruglastozvonastog oblika i svijetloružičaste boje. Plod je sočna crnomodra boba veli-čine graška, koja na vrhu završava kružnom udubinom.

Vrijeme cvatnje: od lipnja do kolovoza, ovisno o visini i položaju staništa.

Stanište: borovnica u velikom mnoštvu pokriva tlo crnogoričnih i bjelogoričnih šuma.

Ljekoviti dijelovi biljke: listovi se sabiru prije sazrijevanja plodova i suše se na sjenovitom i zračnom mjestu. Plodovi se sabiru Ijeti, nakon sazrijevanja, a suše se na suncu ili umjetnoj toplini.

Ljekovito djelovanje: listovi se upotrebljavaju protiv stvaranja mokraćne kiseline te za liječenje kod povraćanja, proljeva, želučanih grčeva, kašlja i šećerne bolesti. Bobe se upotrebljavaju u liječenju hemoroida, protiv neuredne stolice i slabog teka.

BRSLJAN — hedera helix

Opis biljke: bršljan je do 20 m duga povijuša s trajno zelenim listovima i mnogobrojnim korijenjem po stabljici kojim se pričvršćuje za drugo drveće i kamenje. Pri svojoj osnovi stabljika je položena, a zatim puzava. Listovi su kožasti. Gomji listovi po obodu su cjeloviti, dok su donji srcolika oblika i razdijeljeni u 3 do 5 režnjeva. Cvjetovi su sitni, izvana mrke, a iznutra zelene boje, skupljeni u poluloptasti štit.

Vrijeme cvatnfe: biljka cvjeta od kolovoza do listopada. Plod je okrugla bobica modrocrne boje.

Stanište: bršljan raste po stijenama, ruševinama i šumama. U gradovima se uglavnom uzgaja kao ukras na zidovima.

Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se upotrebljavaju listovi i plodovi.

Ljekovito djelovanje: bršljanov list već u malim količinama djeluje na krvne sudove i srce. Koristi se za liječenje bolesti slezene, polipa u nosu, bolesti očiju, mekih kostiju, kamena i pijeska u bubre-zima, upale mokraćnog mjehura i bijelog cvijeta kod žena. Koristi se, zatim, u liječenju kožnih bolesti, rana i skrofulozne djece (koju je potrebno kupati u uvarku od bršljanova lista).

Bršljanov plod potrebno je oprezno koristiti. Miješanjem s preslicom i nanom koristi se u liječenju nekih unutrašnjih bolesti.

CELER — apium graveolens

Drugi nazivi: ak, cereviz, pitomi celer, celon, selen, selin, zelena.

Opis biljke: celer je dvogodišnja zeljasta biljka s mesnatim i vretenastim korijenom koji ponekad može biti i gomoljast. Stabljika mu je razgranjena, a doseže visinu od 40 do 80 cm. Tamnozeleni i sjajni listovi su veliki i perasto razdijeljeni, dok su listici klinastog oblika, gore urezani i nazubljeni. Kuglasti plod je rebrast.

Vrijeme cvatnje: od srpnja do rujna. Cvjeta bijelim i sivo-bijelim cvjeticima, koji su skupljeni u štit s kratkom peteljkom.

Stanište: celer raste kao divlja i kulturna biljka koja se uzgaja u povrtnjacima. Kao divlja raste na obalnom podrucju i na vlažnim podrucjima gotovo cijele Evrope, a nalazi se i na drugim kontinentima. Drži se da je divlji celer otrovan te ga zato ne upotrebljavamo u lijecenju Ijekovitim biljem. Za vrtni ili pitomi celer drži se da je veoma znacajna Ijekovita biljka.

Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se koristi korijen vrtnog celera koji se kopa od sredine rujna do sredine studenoga. Svježa biljka sabire se od svibnja do konca kolovoza.

Ljekovito djelovanje: celer se koristi u lijecenju vodene bolesti, reumatskih bolesti, gihta (uloga) i pretjerane gojaznosti, kronicnog katara pluca, grceva u prsnom košu, što su povezane s osjecajem straha, nadutosti, slabosti želuca, pomanjkanja teka i bolesti koje su uvjetovane nedostatkom osnovnih tvari potrebnih organizmu. Isto tako, celer poboljšava krv i cirkulaciju krvi.

CIKLA — beta vulgaris var. cicla

Drugi naziv: crljena blitva, cveka, cvekla, crvena repa.

Opis biljke: iz osnovne ishodišne biljke, koje je pradomovina obala Sredozemnog mora, proizašle su mnoge kulturne sortne repe. Iz početnog tankog korijena, stoljetnim uzgajanjem dobiven je go moljasti podzemni dio biljke. Iznutra je crvene do krvavocrvene boje, a stabljika i listovi su kod većine sorti crveno nahukani.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se upotrebljava podzemni dio biljke. Sabire se u jesen, u rujnu i listopadu. Pohranjuju se u umjereno tople prostorije. Ako se čuva na odgovarajući način, cikla se može sačuvati do idućeg Ijeta.

Ljekovito djelovanje: osnovno djelovanje cikle je u suzbijanju tumora i liječenju leukemije. Zatim, u liječenju malarije, akutnih fibroznih bolesti i gripe u početnom stadiju. Osim toga, koristi se za reguliranje krvnog tlaka, osobito kod bolesnika s niskim krvnim tlakom; povoljno utječe na živce i rad mozga. Za sve vrsti liječenja koristi se svježe cijeđeni sok iz cikle, a iz 1 kg cikle može se dobiti 700 do 750 g soka. Cikla je, nadalje, korisna u liječenju slabokrvnosti, posebno u djece i mladih osoba, a pospješuje rad želuca, crijeva i žuči.

CUVARKUĆA — empervivum tectorum

Drugi nazivi: cmilić, divlje smilje, gromovna trava, pazikuća, uhovnik, uvara.

Opis biljke: čuvarkuća je trajna biljka s debelom lisnom rozetom. Iz sredine se razvija cvjetna, liskama pokrivena stabljika visine od 10 do 30 cm. U lažnom šticu poredani su cvjetići zvjezdastog oblika, svijetlocrvene boje, a u nekih podvrsti, crveno-ljubičaste ili žute boje.

Vrijeme cvatnje: u srpnju i kolovozu.

Staniste: raste po krovovima, stijenama, zidovima. Biljke su veoma skromne i nemaju gotovo nikakvih zahtjeva.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se skupljaju listovi, Ijeti, za vrijeme cvatnje.

Ljekovito djelovanje: svježe iscijeđeni sok iz listova čuvarkuće koristi se u liječenju nervne rastrojenosti, padavice, nemimih sno-va i straha u male djece. Svježe zdrobljeni listovi ili čisti sok koristin se kao sredstvo koje hladi i steže, zatim, protiv čireva, rana, opekotina; za bolna mjesta nastala gihtom te za liječenje »kurjih očiju« i uklanjanje sunčevih pjega. Svježi sok koristi se u liječenju nagluhosti, osobito one koja je izazvana skrućenim žutim sekretom (jer ga sok čuvarkuće rastvara).

CICAK — arctium lappa

Prilog u boji IV, sl. 1

Drugi nazivi: čičak zeleni, gorki lepuh, konjski čičak, lepušina, repuh, veliki čičak, veliki lepuh.

Opis biljke: čičak je dvogodišnja biljka koja ima dugačak i sivosmeđi i vretenasti korijen. U prvoj godini pojavljuju se veliki prizemni listovi s peteljkama i nepravilna srcolikog oblika. U dru-goj godini izraste uspravna razgranjena stabljika visine od 1 do 1 1/2 metar. Listovi su sve manji idući prema vrhu stabljike. Cvate u glavicama s grimiznocrvenim cjevastim, gusto zbijenim cvjetićima, što imaju kukice pomoću kojih lako prianjaju za odjeću.

Vrijeme cvatnje: od srpnja do rujna.

StaniSte: raste uz putove, na livadama i neobrađenom zemljištu.

Ljekoviti dijelovi biljke: Za lijek se upotrebljavaju korijen, listovi i sjeme. Dvogodišnje korijenje sakuplja se u proljeće i jesen, listovi dok su još mladi, a sjeme kad sazrije.

Ljekovito djelovanje: korijen čička djeluje protuotrovno, pospješuje izlučivanje mokraće i znoja te čisti krv. Isto tako koristi se u liječenju veneričnih bolesti, svih vrsti čireva, skrofula, gihta (uloga), zastarjelih reumatskih bolesti, vodene bolesti i trovanja živom. Čaj od mladog lišća koristi se u liječenju katara želuca i nadutosti, a dobro je sredstvo i protiv raznih osipa, čireva, gnojnih rana i ranica u ustima. Sjeme čička koristi se za sve bolesti za koje se koristi i korijen i listovi, s time što sjeme jače djeluje. Sjeme čička koristi se za pravljenje čičkova ulja koje je jako dobar lijek protiv peruti i ispadanja kose. Korijen, listovi i sjeme čička nakon godinu dana gube svoje Ijekovito djelovanje.

CRVOTOCINA — lycopodium clavatum

Drugi nazivi: lisičjak, lisičji rep, prečica, plavun, zmijina mahovina.

Opis biljke: crvotočina je trajna zimzelena biljka. Nalikuje mahovini i iina 1 do 2 rnetra dugačku puzeću stabljiku što je račvasto razgranjena i pokrivena gustim i sitnim, na vrhu zašiljenim listićima. Na strani koja je okrenuta prema zemlji razvijaju se brojni nježni i sitni korjenčići. Crvotočina ne cvate jer je papratnjača.

Iz poleglih ogranaka izbijaju i razvijaju se guste nakupine koje na vrhu nose po dva plodna klasa, kao vilice. Truske čine sitni svijetložuti prah što prianja uz predmete, pliva po površini vode pri čemu se ne moči. Taj prah je bez okusa i mirisa, a u vatri lako i izgara.

Vrijeme cvatnje: u kolovozu i rujnu.

Stanište: crvotočina raste po cijeloj Evropi u crnogoričnim šumama i na neplodnim tlima.

Lfekoviti dijelovi biljke: za liječenje se upotrebljava sjeme crvotočine, odnosno spore, što se naziva još i brašno crvotočine. Koristi se, također, i cijela biljka. Cijela biljka sabire se od svibnja do rujna, a suši u hladu.

Ljekovito djelovanfe: »brašno« (truske ili spore) crvotočine upotrebljava se posipanjem oboljelih dijelova kože, posebno u bolesnika koji su prinuđeni dugo vremena ležati u postelji. »Brašno« crvotočine koristi se kod bolesti mokraćne cijevi i mjehura. Budući da »brašno« crvotočine pospješuje izlučivanje mokraćne kiseline, koristi se u liječenju uloga (gihta) i reumatičnih bolesti. Citava biljka primjenjuje se u liječenju bolesti mokraćnih i spolnih organa, kod bubrežnog pijeska i grčevitih bubrežnih napada, te u liječenju skrufuloze i rahitisa.

DINJICA — sanguisorba minor

Opis biljke: raste po vlažnim livadama, grmasta je i visine do 90 cm. Stabljike dinjice su uspravne ili razgranate. Listovi se nalaze na dugačkim drškama, a složeni su nasuprotno. Uglavnom ih ima 19, jajoliki su i jako nazubljeni. Na naličju su listovi sivkaste boje. Na vrhu stapke nalaze se cvjetovi u obliku glavice kao u luka. Muški cvjetovi nalaze se pri dnu.

Vrijeme cvatnje: od lipnja do kolovoza, sa crveno-smeđim cvjetićima. Za vrijeme cvatnje sabire se cijela biljka i suši u hladu.

Ljekovito djelovanje: dinjica se koristi u liječenju nadimanja i truleži u želucu i crijevima. Korisna je u liječenju običnog i krvavog proljeva, katara u crijevima te proširenog i spuštenog želuca.

DETELINA DIVLJA — anthyllis vulneraria

Drugi nazivi: djetelina kamenjarka, mačja djetelina, zečja dje-telina.

Opis biljke: divlja djetelina je polegnuta ili uspravna biljka visine 20 do 40 cm. Pokrivena je svileno sjajnim dlakama. Donji listovi nalaze se na dugačkim peteljkarna, jednostavno ili perasto razdijeljeni. Na stabljici su listovi sjedeći i neparno perasti. Biljka cvate narančasto-crvenirn ili grimizno-crvenim cvjetovima koji su složeni u plosnate glavice ovijene prstasto razdijeljenim ovojnim listom.

Staniste: divlja djetelina raste u brdskom vapnenačkom gorju.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se sabiru cvjetovi za vrijeme cvatnje. Ubrane cvjetove potrebno je što brže sušiti na sjenovitorn i zračnom mjestu.

Ljekovito djelovanje: divlja djetelina koristi za liječenje rana. Kao čaj pije se za čišćenje krvi, jačanje želuca te kao sredstvo za otvaranje.

DUBCAC — teucriurn chamaedrys

Opis biljke: postoji nekoliko vrsti biljaka istoga naziva. Sve su jako srodne. Raste kao polugrm s razgranatom stabljikom. Ima uske ovalne i duboko nazubljene listove koji su dlakavi. Cvate crvenim, a kadšto i bijelim cvjetovima što su u obliku grozda sakupljeni na jednoj strani. Dubčac ima veoma jak miris. Zbog gorkih tvari dubčac je odavno poznat kao Ijekovita biljka.

Stanište: raste na pašnjacima, livadama i karnenjarima naših primorskih krajeva i na rubovima šuma.

Ljekoviti dio biljke: za vrijeme cvatnje sakuplja se cijela biljka bez korijena.

Ljekovito djelovanje: dubčac antiseptično djeluje jer uništava mikrobe i bacile. Zbog tih svojstava odstranjuje trulež u crijevima i želucu. Upotrebljava se, nadalje, protiv svih groznica, a koristan je u liječenju šećeme bolesti, odnosno gušterače.

DIVIZMA — verbascum thapsus

Drugi nazivi: beloperka, divlji tabak, svećnik, vučji rep.

Opis bilfke: divizma je dvogodišnja biljka. Stabljika joj je visoka od 1 do 1 1/2 metar, uspravna je i pokrivena gustim vunastim dlakama. U prvoj godini razvijaju se samo prizemni listovi, a u drugoj naraste samo stabljika. Listovi su krupni i debeli, duguljasto jajasti. Listovi pri dnu stabljike imaju peteljku i veći su, dok su oni na stabljici manji i bez peteljke, tj. sjedeći. Cvjetovi su skupIjeni u gornjem dijelu stabljike u dugačak klas, žute su boje s bijelo ili crvenkasto vunastim prašnicima.

Vrijeme cvatnje: cvate od srpnja do kolovoza.

Stanište: raste po sunčanim kamenitim brežuljcima i na kamenitu tlu.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se skupljaju cvjetovi i listovi u vrijeme cvatnje.

Ljekovito djelovanje: svježi listovi koriste se za pripremanje obloga za otekline, hemoroide i lišajeve. Pomiješana s drugim Ijekovitim biljkama izvrsno je sredstvo protiv bolesti pluća, posebno suhog kašlja, prsobolje, groznice te za liječenje katara želuca i crijeva i protiv grčeva probavnih organa. Ulje od divizrne izvanredno je sredstvo za mazanje bolesnih očiju i za masažu kod reume i kostobolje. Ulje od divizrne priprema se tako da se boca napuni do polovice sitno isjeckanim listovima divizme, prelije se čistim maslinovim uljein, začepi vatom i ostavi na suncu 40 dana.

DRACA — paliurus (australis) spina christi

Prilog u boji V, sl. 1

Opis biljke: drača je drvenasta grrnolika biljka visine 3 do 4 metra. Ima veoma jak korijen što prodire duboko u zemlju. Iz glavnog korijena izbija sporedno korijenje, koje je, također, vrlo jako. Iz stabljike izbijaju ravni izdanci na kojima su pravilno raspoređeni zeleni listići tamnozelene boje jajastog oblika. Na jednom izdanku, usporedno s obje strane nalazi se obično 12 do 15 listića. Iz pazuha izdanka izbijaju mali žuti, jako medonosni cvjetići, slaba mirisa.

Vrijeme cvatnje: u travnju.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se skupljaju dozreli plodovi — mali okrugli »kolačići« prornjera 2 do 3 cm, koji dozrijevaju u kolovozu i rujnu.

Ljekovito djelovanje: drača je odavno poznata kao antiseptičko sredstvo što se uspješno koristi kod proljeva, dizenterije (srdobolje), zapaljenja debelog crijeva te u liječenju nervnih i reumatičnih bolesti.

DUNJA — cydonia oblonga mill.

Drugi nazivi: funja, kunja.

Opis biljke: dunja je drvo visine do 7 metara. Stablo dunje nalikuje stablu jabuke; njezin je bliži srodnik iako se često pojavIjuje u rastu grmolika oblika. Kora je glatka i smeđa. Listovi nalikuju listovima jabuke samo sto su po rubovima cjeloviti i s donje strane sivo pustenasti. Ima velike cvjetove svijetlocrvene do bijele boje, rastu pojedinačno, a ne u čupercima kao u jabuke. Plod je oblika jabuke ili kruške, nepravilno je grbav, zlatnožute boje i pokriven dlačicama koje se lako skidaju. Raste na mjestima gdje uspijeva i vinova loza.

Vrijeme cvatnje: od svibnja do lipnja, a plodovi sazrijevaju u listopadu.

Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se upotrebljavaju plod, listovi i sjeme dunje.

Ljekovito djelovanje: plod dunje izvrsno je sredstvo u liječenju anemije. Sluz pripremljena od dunjina sjemena koristi se u liječenju

rana što nastaju dugotrajnim ležanjem bolesnika (decubitus) i opekotina. Koristi se za pripremanje obloga kod upaljenih očiju i otvorene raspucane kože, naročito na prsnim bradavicama. Dunja je veoma pogodno sredstvo u liječenju slnznice ždrijela, krajnika i dišnih putova. Kod upale želučane i crijevne sluznice preporučuje se kuhana dunja. Budući da dunja steže, preporuča se za liječenje rana, a iznutra za ublažavanje jakih proljeva.

GAVEZ – symphytum officinale    Drugi nazivi: crni gavez, kilnjak, konjski rep, veliki gavez.  Opis biljke: gavez ima sočnu, grubo dlakavu stabljiku visine 20 do 100 cm. Višegodišnji korijen gaveza raste vrlo duboko u zemlji. Debeo je, razgranat, vretenast i sočan. Izvana je tamnosmedje do crnkaste boje, a iznutra bijele do svijetložute boje. Donji listovi su veliki s peteljkom, dugoljasti i grubo dlakavi. Listovi na stabljici su naizmjenično poredani i grubo dlakavi po cijeloj površini. Cvjetovi izbijaju tijekom ljeta iz pazuha gornjih listova, a okrenuti su prema dolje u jednostrano povijenim cvatovima. Imaju oblik uskog zvona, a boja im je prljavobijela do ružičaste ili ljubi-časte.  Vrijeme cvatnje: od svibnja do kolovoza.  Stanište: gavez raste po čitavoj srednjoj Evropi. Nalazi se na vlažnim mjestima, jarcima, uz vode i na vlažnim livadama. Za poljoprivrednika predstavlja korov što se teško iskorjenjuje (zbog dužine korijena).  Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se skupljaju listovi i korijen.  Korijen se skuplja u proljeće i kasnu jesen. Nakon što se iskopa,  opere se i, da ne izgubi od sluzavog soka, najprije se posuši, reže na komadiće i do kraja suši na toplom mjestu.  Ljekovito djelovanje: od svih domaćih ljekovitih biljaka gavez sadrži alantoin, tvar što ponajviše djeluje u stvaranju novih stanica – zbog čega se gavez koristi u liječenju rana, čak i zapuštenih gnojnih rana. Njime se liječe sve vrsti ozljeda: ispucanost, posjekline, lom kostiju, izljev krvi i sl. Korijen gaveza djelotvoran je u liječenju raznih poteškoća probavnih organa, protiv katara želuca (s proljevom ili bez njega), srdobolje, bolesti bubrega i kod prejake menstruacije. Upotrebljava se kod krvarenja želuca, bron-halnog katara, upale pluća, krvavog kašlja i ispljuvka, upale porebrice i dr.

GORCICA BIJELA — sinapis alba

Drugi nazivi: gorušica, slačica bijela.

Opis biljke: gorčica bijela ima uspravnu, razgranatu stabljiku visine do 60 cm. Ima perasto ili lirasto zarezane listove. Svi su joj dijelovi dlakavi.

Vrijeme cvatnje: cvate od svibnja do kraja srpnja lijepim žutim cvjetovima.

Staniste: raste po vrtovima, žitnim poljima i napuštenim mjestima.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se koristi sjeme koje se nalazi u mahunama. Sabire se u jesen; mora se jako osušiti i čuvati u zatvorenim limenkama.

Ljekovito djelovanje: bijela gorčica upotrebljava se kao lijek u liječenju šećerne bolesti, protiv navale krvi u glavu, bolesne jetre, nesanice, bolesti dušnika, reumatizma, zapaljenja plućne maramice i zatvora.

GLOG — crataegus

Drugi naiivi: bijeli glog, bijela drača, bijeli trn, crveni glog, gloginja, glogovac.

Opis biljke: glog je većinom srednje veličine. Na pogodnim staništima uspijeva i kao čvorasto, razgranjeno drvo visine i do 5 metara. Drvo gloga je tvrdo i žilavo. Kora je glatka, sivo-pepeljaste boje s granama na kojima je raspoređeno trnje dužine do 1 1/2 cm. Listovi su trokrpasti i peterokrpasti, s donje strane su svijetlo plavkasto-zeleni, a s gomje strane tamnozeleni i sjajni. Nalikuju listovima hrasta, samo što su znatno manji. Bijeli cvjetovi su skup-Ijeni u bogate kitice s dugim i kraćim peteljkama. Snažno mirišu na med. Plodovi su crvene boje i beru se kad sazriju, u kasno Ijeto.

Stanište: glog se često nalazi na rubovima niskih bjelogoričnih i crnogoričnih šuma, a veoma često raste u šikarama te uz ograde i živice.

Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se skupljaju cvjetovi sa cvjetnim stapkama, listovi i plodovi bez peteljke. Cvjetovi i listovi sakupljaju se u proljeće. Cvjetovi i cvjetni vršci sabiru se samo s grmova koji su u punom početnom cvatu. Suše se u tankom sloju pri čemu je potrebno paziti da ne promijene boju. Listovi se beru nakon cvatnje. Plodovi se beru nakon dozrijevanja; suše se najprije u hladu, da uvenu, a nakon toga dosuše se na toploj peći.

Ljekovito djelovanje: drži se da je glog jedna od najvrednijih i najdjelotvomijih Ijekovitih biljaka za srce. Glog jača i regulira rad srca. Osim toga, glog je izvanredan regulator krvnog tlaka, pri čemu ne samo da snizuje povišeni krvni tlak, nego povisuje preniski krvni tlak u oslabljenog srčanog mišića. Dobar je u liječenju oštećenog srčanog mišića u starosti, kod upale srčanog mišića, u liječenju zakrečenja krvnih žila i angine pectoris. Glog općenito djeluje na smirenje živčanog sistema.

GORCICA CRNA — brassica nigra

Drugi nazivi: crna slačica, cma gorušica, goruštica, ognjica, senf, slačica.

Opis biljke: gorčica crna jednogodišnja je biljka razgranate stabljike što doseže visinu više od 1 metra. Listovi su s peteljkom, cjeloviti ili različito izrezani. Gomji su listovi glatki, dok su donji manje dlakavi. Na vrhu stabljike i njenih grana razvijaju se sitni žuti cvjetovi u obliku grozda. Komuške su dugačke 2 do 2 1/2 cm i priljubljene su uz stabljiku. U njima se nalaze sjemenke tamno-crvene do crveno-cme boje.

Vrijeme cvatnje: od lipnja do kolovoza, a sjemenke sazrijevaju od kolovoza do rujna.

Staništa: crna gorčica nalazi se kao poludivlja na obalama rijeka i šljunčanim i pjeskovitim mjestima. Uzgaja se na tlu bogatom humusom.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se sabiru zrele komuške iz kojih se vadi sitno sjeme tamnosmeđe do crveno-crne boje.

Ljekovito djelovanje: u gorušičinom sjemenu nalazi se otprilike 25 posto ulja. U manjim količinama gorušica pobuđuje tek, pospješuje izlučivanje probavnih sokova i primanje hranjivih tvari. Prevelike količine nisu preporučljive jer mogu uzrokovati nadražaj i upalu želuca i crijeva, a u žena još i smetnje u menstruaciji te upalu jajnika. Gorušičino ulje izlučuje se bubrezima i djeluje na izlučivanje mokraće, a veće količine mogu izazvati nadražaje bubrega i smetnje kod izlučivanja mokraće.

Najučestalija upotreba crne gorčice ili gorušice je izvana, u obliku tzv. gorušičinog tijesta ili paste. Kao sredstvo za nadražaj kože tijesto, prije svega, djeluje intenzivno na cirkulaciju krvi. Pasta je izvanredno Ijekovita jer prodire duboko u tkivo te potiče izmje-nu tvari i u dubljim dijelovima tijela. U tom smislu gorušičina pasta upotrebljava se kod akutnih upala zglobova i živaca, upale pluća, kod jakog bronhitisa, upale porebrice, hripavca, iscrpljenosti, smet-nji u cirkulaciji krvi, upale žučnog mjehura, bubrežnih grčeva, angine pectoris, nadimanja u želucu i crijevima te kod kronične začepljenosti.




DALJE >>>>

LEKOVITO BILJE

KADA SABIRATI  LEKOVITO BILJE?

Biljka ne sadrži uvijek jednake količine aktivnih tvari, koje je čine Ijekovitom, te je zato veoma važno u koje je vrijeme brati. Isto tako, pojedini dijelovi Ijekovitog bilja ne sabiru se u isto vrijeme.

Citava zeljasta biljka sabire se tek onda kada je zrela za razmnožavanje, tj. kada počinje cvjetati. To je vrijeme kada ona u svojim nadzemnim dijelovima, posebice u listovima, sadrži najviše aktivnih tvari. Kod višegodišnjih zeljastih biljaka prilikom branja valja biti oprezan. Biljku se ne smije čupati iz korijena, nego rezati samo mlađe dijelove, a ostavljati starije prizemne dijelove koji će se ponovo pomladiti. Takvim opreznim branjem stabljike biljka se pomlađuje i štiti od uništenja.

Listovi se beru kao i stabljika, uglavnom u početku cvatnje, što je znak da je potpuno razvijena i da sadrži najviše aktivnih tvari. Pri kraju cvatnje, pogotovo kad se plod formira i dozrijeva, Ijekovito bilje, redovito, posjeduje najmanji sadržaj aktivnih tvari. Kad se beru listovi, obratiti pažnju da budu zeleni, razvijeni i bez nametnika. Listove biljaka što sadrže eterična ulja potrebno je što brže osušiti i pohraniti. Nakon što se osuše, listovi moraju sadržavati približnu boju koju su imali dok je biljka bila u svježem stanju. Promijeni li se znatnije boja, to je znak da su u biljci nastale promjene u sastavu važnijih tvari i da nije za Ijekovitu upotrebu.

Cvjetovi se beru u vrijeme njihove pune razvijenosti, što znači, prije nego su ocvali. Kad se cvjetovi trgaju ili režu, valja paziti da peteljka bude što kraća. Isto tako, ne bi bilo dobro kad bi cvjetove trgali bez peteljki. U tom bi slučaju cvjetovi ubrzano gubili aktivne tvari. Sušiti ih brzo i paziti da na njima ne bude insekata.

Plodovi namijenjeni liječenju beru se neposredno prije sazrijevanja. Mesnatiji plodovi teže se suše pa se zato uglavnom ižlažu većoj toplini u tankim kriškama.

Kora se obično sabire u proljeće jer se tada najlakše guli s drveta. Koru guliti s mlađih grana, ne starijih od dvije do tri godine. Ta je kora manje ispucala i više je glatka, a sadrži više aktivnih tvari.

Podzemni dijelovi dvogodišnjih Ijekovitih biljaka sabiru se koncem prve ili početkom druge godine. Kod višegodišnjih biljaka podzemni dijelovi sabiru se u drugoj godini. Podzemni mesnati dijelovi Ijekovitog bilja sakupljaju se u ranu jesen prije kiša. Oni se pažljivo očiste od zemlje i suhih dijelova, usitne na manje dijelove i onda suše, obično na umjetnoj toplini.

U nastavku poglavlja, dajemo upute koji se dio opisane biljke sabire, u koje vrijeme i na koji se način suše pojedini sabrani dijelovi.

U knjizi srno opisali samo one biljke koje smo preporučivali u pojedinim recepturama. Pored osnovnog naziva Ijekovite biljke, koji se upotrebljava u Hercegovmi, naveli smo latinski i druge nazive, koji se upotrebljavaju u raznim krajevima naše zemlje.

Sutherlandia fructensis

microphylla

 Sutherlandia fructensis

microphylla

-biljka koja raste na jugu Afrike, odavno

su poznata njezina ljekovita svojstva

-upotrebljava se za liječenje mnogih

bolesti pa i onih teških: rak unutrašnjih

organa,znatno popravlja stanje oboljelih

od AIDS-a, liječi TBC, shizofreniju i

kliničku depresiju

Matičnjak

(Melissa officinalis)

Matičnjak

(Melissa officinalis)

-trajnica s razgranjenom stabljikom

-uzgaj se zbog ljekovitih svojstava i

zbog obilja nektara koji nudi pčelama

-jača srce i smiruje lupanje, "trava za

vedrinu", jer jača sve vitalne

sposobnosti, djeluje protiv "crnih

misli", tjeskobe, glavobolje uzrokovane

živčanom napetošću i gubitka

pamćenja

-ima antivirusno, antibakterijsko i

umirujuće djelovanje.

-od 1611. sačuvala se receptura za

proizvodnju “karmelićanske vode” od

matičnjaka

-oleum melissae, skupocjeno ulje koje

se koristi za izradu parfema ili se

njime

premazuju bolna mjesta na tijelu

(reuma i neuralgije)

Gospina trava, kantarion

(Hypericum perforatum)

Gospina trava, kantarion

(Hypericum perforatum)

-raste uz rubove šuma, suhi brežuljci,

polja, livade, kamenita mjesta

-biljka ima fitocidno djelovanje od

kojeg ugibaju stafilokoki, streptokoki

bacili dizenterije, TBC i druge bakterije

-ulje od gospine koristi se za vanjsko

liječenje rana, za rane koje teško

zacjeljuju te za starije opekline

-za pripravak lijeka uzima se biljka sa

cvjetovima i bez korijena

Stolisnik, hajdučka trava

(Achillea millefolium)

-trava za posjekotine, drvosječina trava, tesarska

Stolisnik, hajdučka trava

(Achillea millefolium)

trava, sporiš,kunica, hajdučka trava

-višegodišnja biljka, visine do 80 cm

-poznata je od davnih vremena (spominju je Hipokrat i

Plinije)

-djeluje protuupalno, zacjeljuje rane i zaustavlja krvarenje

-djelotvoran je protiv grčeva, smiruje srce i krvotok

(preporučuje se osobama sklonim angini pectoris)

Majčina dušica

(Thymus serpyllum)

-najdjelotvornija stvar u majčinoj dušici je timol –

eterično ulje tamno crvene boje

Majčina dušica

(Thymus serpyllum)

-najviše eteričnog ulja ima u biljci oko 2 sata

poslije podne

-lijek: za izlučivanje sluzi, kao dezinfekcijsko

sredstvo,protiv kašlja, hripavca, za jačanje

želuca i živaca, kao vrlo djelotvoran napitak

kod oboljenja želuca i crijeva,naročito smanjuje

želučane grčeve, kod nesanice odraslih,

vrtoglavice, bljedoće i slabokrvnosti.

Gavez

(Symphytum officinale)

Gavez

(Symphytum officinale)

-nalazimo ga na vlažnim mjestima, u

blizini seoskih dvorišta, jarcima, uz vode i

na vlažnim livadama

-kao lijek se najviše koristi crni korijen

-lijek: protiv plućnih bolesti, kašlja i grčeva

-u prahu se stavlja na svježe rane,

pomaže obnavljanju tkiva

Trputac/bokvica

Trputac/bokvica

(Plantago sp.)

-djeluje protiv upale kože i sluznice,

liječi zubobolju i čisti krv

Neven

(Calendula officinalis)

-jednogodišnja biljka, visina 30-50 cm

-podrijetlo: mediteranska biljka

-srednjevjekovni spisi opisuju njegova

Neven

(Calendula officinalis)

ljekovita svojstva: koristio se kao lijek

protiv žutice, kuge i raka

-cvjetovi nevena se smatraju se

univerzalnim sredstvom za rješavanje

kožnih problema

-nevenovi cvjetovi koriste se i kao

prirodna boja

Pelin

(Arthemisia absinthium)

-biljka visine 0,5 do 1m

-ljekoviti su cvjetni vrhovi s listićima

-ulje sadrži terpen te oko 3-10 % tujona

(otrov)

-upotrebljava se u liječenju loše probave,

Pelin

(Arthemisia absinthium)

slabog apetita, podrigivanja, žgaravice,

glista , bolesti jetre, slezene, bubrega,

žutice,groznice, grušanja krvi i mokraćnog

mjehura

-znakovi trovanja: povraćanje, zbunjenost,

glavobolja i nesvjestica (predoziranost u

upotrebi protiv glista, prekomernog

uživanja pelinkovca, izazivanja pobačaja)

Verbena, željezarka

(Verbena officinalis)

Verbena, željezarka

(Verbena officinalis)

-kao lijek se upotrebljavaju vrhovi

dijelovi, cvjetovi i listovi

-stari su Rimljani biljku upotrebljavali

za čišćenje žrtvenika podignutih

Jupiteru

-pridavali su joj moć koja junacima

pribavlja neranjivost pa i besmrtnost.

ALPSKA RUZA ili PJENIŠNIK — rhododendron ferrugineum

Drugi nazivi: sleč, crvena alpska ruža, gorska ruža, rododendron.

Opis biljke: alpska ruža ili pjenišnik planinska je biljka što raste isključivo na visokim planinskim područjima. To je zimzelena i trajna biljka što raste u grmovima. Listovi su kožasti i jajastog oblika. S gornje strane listovi su tamnozeleni, a s donje u početku žutozeleni, a poslije smeđi, nalik rđi, i Ijuskavi. Cvjetovi su crvene boje, zvonasti, skupljeni u grozdaste cvatove.

Vrijeme cvatnje: od lipnja do kraja kolovoza.

Stanište: Rasprostranjena je na planinskom području, uglavnom na visinama od 1500 do 2500 metara.

Ljekoviti dio biljke: listovi koji se beru neposredno prije cvatnje biljke.

Ljekovito djelovanje: alpska ruža ili pjenišnik Ijekovita je biljka kojom se pospješuje izlučivanje znoja i mokraće. Koristi se, zatim, u liječenju reumatizma zglobova, bolova u mišićima, uloga(gihta) i neuralgičnih bolova.

ANĐELIKA — angelica silvestris

Drugi nazivi: angelika, anđeoski korijen, anđeosko drvo, kravojac, divlja pirevina, siriš, šiviz.

Opis biljke: anđelika je dvogodišnja biljka iz porodice štitarki. Prilično je nalik kimu i anišu. Doseže visinu do 2 m. Stabljika je okrugla, uzdužno brazdasta, šuplja i plavičaste boje. Razgranjuje se samo na gomjim dijelovima. Listovi su veliki, dvostruko i trostruko razdijeljeni i na krajevima nazubljeni. Cvijet je štitac sa zelenka-stirn i žućkastobijelim cvjetićima. Ogranci štica imaju kratke, čekinjaste zaštitne listiće. Korijen je sineđe do crvenkastosmeđe boje. Miris korijena je jako aromatičan i ugodan, a okus sladunjav, poslije oštar i gorak.

Vrijeme cvatnje: od srpnja do kolovoza.

Ljekovito djelovanje: čaj od listova anđelike grije želudac, čisti krv i rnokraćni mjehur. U mješavini s drugi.m biljkama izlučuje otrovne i pokvarene sokove iz krvi, želuca i crijeva te otklanja trbobolju, nadimanje, dizenteriju, grčeve i otvorene i zatvorene šuljeve (hemeroide), sluz u prsirna, bolesti grla, a isto tako, veoma je koristan u liječenju kožnih bolesti i osipa.

Anđelika je jedna od najstarijih Ijekovitih biljaka, koja do danas nije izgubila na vrijednosti. Naziv, anđeoski ili sveti korijen« dobila je za vrijeme haranja kuge u Evropi. Zahvaljujući korijenu anđelike, tom prilikom mnoštvo se Ijudi spasilo od tzv. cme smrti.

ANIŠ — pimpinella anisum

Drugi nazivi: anason, anis, slatki janež, slatki komorač, slatki kopar, slatki kumin.

Opis biljke: aniš je jednogodišnja biljka koja izraste od 1/2 do 1 metra visine. Ima granatu, pahuljavim dlačicama pokrivenu šupIju stabljiku, s okruglasto nazubljenim, srednjim — dvostruko perastim, a gomjim — uskim lancetastim bijelim cvjetićima. Najdonji listovi sastoje se od 3 okruglasto urezana listića, srednji listovi su prstenasti, a gornji usko krpasto razdijeljeni. Plod je jajastog oblika, prema vrhu sužen, a sa strana malo stisnut, dugačak 3 do 6 mm. Boja ploda je svijetlozelenosiva.

Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se upotrebljava plod, odnosno zrelo sjeme što se sabire samo po suhom vremenu.

Ljekovito djelovanje: sjeme aniša djeluje protiv nadimanja, umiruje grčeve, jača želudac i pospješuje probavu i odvod štetnih sokova iz organizma te čisti krv i jača živce. Cisti od sluzi pluća, želudac, mjehur i bubrege, jača probavne organe, popravlja neurednu menstruaciju te otklanja nesanicu.

ARIŠ — larix europaea

Drugi nazivi: arič, ariševina, gorski mecesan, macesan. Opis biljke: ariš je jedino cmogorično drvo što svake godine gubi listove, tj. iglice. Drvo je visoko od 20 do 40 metara, s tankim pognutim granama, crvenosmeđom ispucanom korom i šiljastom krošnjom. Fine i mekane iglice rastu zasebno na dugim i tankim izdancima u kiticama po dvadeset do šezdeset u broju, koje u jesen otpadaju. Ariš je jednodomna biljka koje se crveni, mirisavi ienski cvjetovi razvijaju u male šišarice. Kora, smola i iglice imaju balzamičan miris, nalik na limun. Smola ima miris na balzam, a okus poput terpentina.

Vrijeme cvatnje: travanj i svibanj, a sjeme sazrijeva u listopadu i studenom.

StaniSte: ariš ponajbolje uspijeva u planinama, a često sačinjava goleme šumske prostore. Brzo raste i zbog toga se sadi i uzgaja.

Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se skupljaju zeleni češeri u proljeće i početkom Ijeta, iglice u toku cijele godine, a smola i kora u jesen.

Ljekovito djelovanje: iglice i mladi češeri koriste se za pripremanje uvarka, za kupku u liječenju nervno rastrojenih bolesnika, rekonvalescenata i jako slabih osoba. Isto tako, iglice i kora koriste se za pripremanje obloga za liječenje upaljenih rana, prignječenosti i čireva. Caj pripremljen od kore ariša tjera na mokrenje, liječi vodenu bolest u početku, žuticu, reumu u zglobovima, osip i čireve.

Smola pripremljena s vinom i medom čisti začepljenu jetru, drobi i lagano odvaja pijesak i kamenje iz žuči, bubrega i mokraćnog mjehura, a kod upale grla koristi se za grgljanje.

ARNIKA ili MORAVKA — amica montana

Drugi naz.ivi: brđanka, veprovac, vučji zub.

Opis biljke: arnika ili moravka je dugotrajna, aromatična biljka visine do 60 cm. Stablo je uspravno i malo razgranato s jednom cvjetnom glavicom. Listovi su sitni, nasuprotni i malo nazubljeni, a pri dnu stabla složeni u rozetu. Cvijet je glavica s jezičastim vjenčićem na vrhu stabljike i proSirenim cvjetovima koji imaju pricvjetne listiće. Cvjetovi su žuti ili narančastocrveni.

StaniSte: raste na suhim livadama, obroncima i brdima.

Lfekoviti dijelovi biljke: za lijek se koriste cvijet, korijen, odnosno podanak i listovi. Cvijet se skuplja u vrijeme cvatnje, a korijenje u prolječe. 1 cvijet i korijen amike ili moravke potrebno je brzo sušiti, da odviše ne ishlape.

Ljekovito djelovanje: amika ili moravka, prije svega, koristi se u liječenju rana, pri čemu ublažava bolove i pospješuje njihovo zacjeljivanje. U tu svrhu priprema se tinktura od moravke što se razrjeđuje s vodom. Korisna je, također, u liječenju grla te s drugim travama u liječenju upale pluća, tifusa, slabosti srca, za pospješivanje cirkulacije krvi i izlučivanje znoja i mokraće.

BEDRENIKA OBICNA — pimpinella saxifraga

Drugi naziv: velika siljevina.

Opis biljke: podzemna stabljika joj je razvijena. Listovi su perasti.

Vrijeme cvatnje: cvate ružičastobijelim ili žutim cvjetićima od lipnja do listopada.

Stanište: raste na suhim livadama, uz putove i šikare i naraste do 80 cm visine.

Ljekoviti dio biljke: u proljeće i jesen sabire se podanak kojega je miris nalik mirisu klinčića. Suši se u hladu na mjestu s mnogo zraka.

Ljekovito djelovanje: koristi se za liječenje živaca, bolesti pluća, astme, reumatskih bolesti, slabokrvnosti i bubrega koji su oboljeli od bubrežnog 

kamenca.

BOKVICA ŽENSKA ili TRPUTAC VELIKI — plantago major

Drugi naz.ivi: paskavica, pitoma bokvica, široki trputac, velika bokvica, bukvica.

Opis biljke: prizemni listovi bokvice ženske ili trpuca velikog složeni su u obliku rozete, širokog su jajolikog oblika, na rubovima djelomično ili svekoliko nazubljeni. Na golim listovima ističe se uglavnom 7 provodnih žila. Cvjetna stapka je uspravna i okrugla a cvjetni klasić je duguljastovaljkast.

Stanište: bokvica ženska ili trputac veliki može se naći na zapuštenim livadama, pustim zemljištima, stazama i putovima, ali i u vlažnim grabama od nizina do visokih planinskih područja.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se sabiru samo listovi, a suše se u tankim slojevima na hladnom i prozračnom mjestu.

Ljekovito djelovanfe: koristi se kao sredstvo za liječenje rana i čireva jer suzbija upale. Isto kao bokvica muška ili trputac muški, koristi se kao lijek protiv kašlja i za rastvaranje sluzi, iako se u tome daje više prednosti trpucu muškom. Koristi se u liječenju bolesti mokraćnog mjehura te čireva na želucu i crijevima.

BOR OBICNI — pinus silvestris


Drugi nazivi: bijeli bor, cam, divlji bor, lucevina, šumski bor.
Opis biljke: bijeli bor ima stablo koje može narasti više od 10 metara. Korijen bijelog bora prodire duboko u tlo. Dok je mladi, njegove grane i deblo pokriveni su smede-crvenkastom korom koja poslije postaje sivo-smedom. Grane se šire u obliku kišobrana. Iglice bijeloga bora sastavljene su u cupercima po dvije zajedno, duge su 5 do 6 cm, a boja im je sivo-zelena. Cvjetovi su jednodomni. Iz ženskih cvjetova oblikuju se mali cešeri, koji u pocetku imaju crvenkastu, a poslije smedu boju i postaju drvenasti.
Vrijeme cvatnje: svibanj, a sjeme sazrijeva tek u listopadu iduce godine.
Stanište: bijeli bor rasprostranjen je po cijeloj Evropi, a raste kako u brdskim tako i u nizinskirn podrucjima.
Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se upotrebljavaju mladi izdanci i iglice. Iglice bora, kao i sve iglice cetinara, valja upotrebljavati, po mogucnosti, neposredno nakon branja, jer se vitamin C gubi sušenjem, tako da iglice (cetine) koje se cuvaju više od godinu dana potpuno izgube svoja Ijekovita svojstva.
Ljekovito djelovanje: mladi izdanci bora koriste se u lijecenju zastarjelih katara dišnih putova, promuklosti, kašlja, laganijeg bron-hitisa, za inhalaciju i sl. Mladi izdanci i iglice koriste se, takoder, u lijecenju astme te u lijecenju reumatskh bolesti i gihta (uloga). Kod grceva izazvanih žucnim kamencima koristi se tek istekla smola. Za lijecenje odredenih boles.ti, iako rjede koriste se i cešeri.

BOSILJAK — ocimum basilicum

Drugi nazivi: bosiok, bosilje, fasliđan, masliđan.

Opis biljke: bosiljak je jednogodišnja mirisava, zeljasta biljka koja izraste 30 do 40 cm sa razgranjenom stabljikom. Listovi su jajoliki i na kraju šiljasti. Mali, bijeli, dvousnati cvjetovi nalaze se u gornjem dijelu stabljike i tvore pršljen.

Vrijeme cvatnje: od srpnja do kolovoza.

Stanište: bosiljak se uzgaja u vrtovima i loncima. Cijela biljka je veoma ugodna mirisa.

Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se upotrebljava cijela biljka sa sjemenom.

Ljekovito djelovanje: bosiljak se koristi za umirenje živaca, grčeva u želucu, lakše mokrenje, liječenje astme i zapaljenje bubrega. Koristi se, također, za poboljšanje teka i protiv nesanice. Sjemenkama bosiljka liječe se mokraćni organi.

BREZA — betula

Drugi nazivi: brez, brezuša, briza, brizovina, metlika.

Opis biljke: postoje dvije vrsti breza: bijela ili obična breza i cvetna ili sjeverna breza. U liječenju Ijekovitim biljem obje imaju jednaku vrijednost.

Breza je 10 do 25 m visoko drvo s tankim, vitkim grančicama i bijelom glatkom korom što se može Ijuštiti na listiće tanke poput papira. Listovi na peteljkama su koso četvrtasti ili trokutasti, zašiIjeni i dvostruko pilasti. Cvjetne rese dugačke su 3 do 4 cm, a razvijaju se zajedno s lišćem.

Vrijeme cvatnje: konac travnja i u svibnju. Stanište: rasprostranjena je na planinama, a nalazi se pojedinačno ili u skupinama. Najčešće se nalazi na močvamom i vlažnom tlu, i kao ukrasno drvo po parkovima.

Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se skupljaju sok, rese, listovi i kora. Sok se vadi koncem veljače ili početkom ožujka, a lišće se bere za vrijeme cijele vegetacije. Kora se prikuplja u proljeće i jesen.

Ljekovito djelovanje: u prolječe, kad počnu kolati sokovi, probuši se rupa u stablu. U nju se stavi tanka cjevčica pomoću koje dobivamo brezov sok. U soku se nalazi šećer te, ukoliko ga grijemo da provri, dobivamo brezovo vino. Sok i vino su odličan lijek za liječenje ateroskleroze, gojaznosti, bubrežnih kamenaca i drugih bubrežnih bolesti. Uklanja slabo rnokrenje, bjelančevine u mokraći i čisti krv.

Čaj od brezovog lišća i resa pojačava izlučivanje mokraće, odstranjuje kiselinu iz organizma te liječi groznicu, reumatske bolesti i vodenu bolest.

BETONIKA ili KLAŠ — betonica officinalis (stachys o.)

Drugi naz.ivi: betunika, crvena metvica, cistac, gušar, petonika, ranilist, ranjak.

Opis biljke: betonika ili klaš malena je biljka s duguljasto-jajastim crvenim listovima što su nazubljeni na svojim krajevima. Cvjetovi su skupljeni u 10 cm dugacki cvat sa ružicasto-modrim cvjeticima.

Vrifeme cvatnfe: od srpnja do rujna.

StaniSte: betonika ili klaš raširena je po cijeloj Evropi, a nalazi se na vlažnim livadama, svijetlim prozracnim šumama, zatim, na suhim šumskim livadama, suncanim obroncima i brdskim livadama.

Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek skupljaju se listovi i korijen, i to za vrijeme cvatnje. Suši se na sjenovitom i prozracnom mjestu.

Ljekovito djelovanje: listovi betonike ili klaša služe u lijecenju rastrojenih i slabih živaca, padavica, žutice, astme, za cišcenje pluca, protiv povracanja krvi, žgaravice, vodene bolesti, reumatskih bolesti, uloga (gihta) i želucanog katara. Korijen se koristi kod povracanja i otrovanja.                                                        

BOKVICA MUSKA ili  TRPUTAC MUŠKI — plantago lanceolata

Drugi nazivi: konjska rebra, mala bokvica, koncula, žilovlak.

Opis biljke: bokvica muška ili trputac muški trajna je biljka s prizemnim, uskim, sulicastim, golim i žilavim listovima. Na listo-virna je naglašeno 3 do 5 provodnih žila. Cvjetna stapka je bez listova, uglasta i uspravna, a završava zeleno-smedim cvijetnim klasom. Plod je dvosjemeni tobolac.

Vrijeme cvatnje: od svibnja do pocetka rujna.

Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se skupljaju korijen, listovi prije cvatnje, a sjeme nakon što sazrije.

Ljekovito djelovanje: bokvica muška ili trputac muški sadrži mnoge Ijekovite tvari koje joj daju sposobnost u lijecenju svih oboljenja organa za disanje, osobito kod vece ili manje nakupine sluzne izlucevine. Izvrstan je prirodni lijek kod plucne astme, upale plucnih vrškova, kašlja, hripavca, cak i tuberkuloze pluca.

DALJE >>>>>