HRAST — quercus HRAST
LUZNJAK — quercus robur
Drugi nazivi: dub, dubovina, hrast lužnik, lužni
hrast, lužnjak, rani hrast.
Opis biljke: hrast se ubraja u najpoznatija drveća
naših krajeva. Razvija se u moćno i veliko drvo, a može doseći visinu višu od
40 metara, debljinu 2 do 2 1/2 m i starost više od 1000 godina. Stablo ima
veliku krošnju sa raskrečenim svinutim granama i duboko ispucanu, mrkosivu
mekanu koru. Na gornjim je granama crven-kasta i glatka. Listovi su tamnozeleni
na kratkim peteljkama, izverugano, krpasto i s obiju strana golo. Žuto-zeleni
cvjetovi razvijaju se zajedno s liščem. Plod — žir ili želud — duguljast je i
jajast, a s donje strane nalazi se u drvenom ovoju u obliku zdjelice ili
kapice. Postoje nekoliko vrsti hrastova. Za lijek se najviše upotrebljava hrast
lužnjak, što raste posvuda u nizini, rijetko po brdima, zatim hrast crnika —
quercus ilex — što raste kao grm ili drvo s kožastim i raznolikim zelenim
listovima. Raste u južnim krajevima naše zemIje — Hercegovini, Hrvatskom
primorju i Dalmaciji. Za lijek upotrebljava se mlado lišće i mlada kora, što se
skuplja u proljeće, a plod u jesen.
Ljekovito djelovanje: čaj od
mladog hrastovog lišća preporučuje se slabiin Ijudima, rekonvalescentima,
tuberkuloznim bolesnicima i bolesnicima koji boluju od srčanih bolesti. Caj
priprernljen od mješavine hrastova lišća i drugih Ijekovitih biljaka koristi se
u liječenju čireva svih vrsti, za želudac i čišćenje i jačanje krvi. Uvarak od
mlade hrastove kore koristi se za grgljanje kod upale grla, protiv promuklosti
i kad oteknu vratne žlijezde. Čaj od mlade hrastove kore priprernljen s vinom i
medom koristi se u liječenju protiv povraćanja krvi iz želuca i pluća, kod
krvavih proljeva, kolere, griže i fistula u čmaru, kada zaustavlja krv i
liječi. Kava pripremljena od prženog žira koristi se kao lijek za malaksalost,
malokrvnost, nervozu, nesanicu, kostobolju, rahitis, od sluzi iz ušiju i dr.
Kava od žira preporuča se za čišćenje krvi, kod šećerne bolesti, nadimanja i
otvorenih i zatvorenih šuljeva.
IĐIROT —
acorus calamus
Drugi nozivi:
baban, inđirot, igirot, kalamus, mirisava trska, mirisni korijen.
Opis biljke: iđirot je
trajnica s jako razgranatim podankom koji je s donje strane gusto obrastao
korijenjem. Iz njegovog prednjeg kraja izbijaju mnogobrojni ravni sabljasti
listovi visine do 1 metra. Stabljika je trobridna ili četverobridna i u sredini
nosi cvjetni klip, čunjastog oblika, žućkasto-zelene boje i dužine 4 do 8 cm.
Plodovi su crvene boje. U podneblju Srednje Evrope rijetko dozrijevaju pa se
biljka razmnožava vegetativnim putem, tj. pomoću podanka.
Vrijeme cvatnje: u lipnju i srpnju.
Ljekoviti dio biljke: za lijek se upotrebljava podanak
koji se kopa u proljeće i jesen, poslije cvatnje, nakon što je lišće počelo
venuti. Podanak se ne snnije guliti jer više hlapi.
Stanište: raste uz rijeke i vode stajačice.
Ljekovito djelovanje: iđirot
pripremljen kao čaj izvrstan je lijek protiv groznice. za jačanje želuca i
živaca. Koristi se kao lijek protiv nadimanja, slabe probave, sluzavosti
bubrega, uloga (gihta), lupanja srca, raznih nahlada, kašlja, upaljenih
sluznica, omaglice, podrigivanja, žutice, čireva i kostobolje. Pomiješan s
drugim Ijekovitim biljem jača i popravlja krv, odstranjuje loše sokove iz
tijela i liječi vodenu bolest. Oblozi pripremljeni s prahom od iđirota i jakom
rakijom lozovačom koriste se kod liječenja raznih čireva, uloga (gihta) i
kostobolja.
IVA TRAVA ILI
DUBAČAC — teucrium
montanum
Drugi nazivi: gorski cmilj, dubčac.
Opis biljke: iva trava
ili dubčac višegodišnja je polugranasta biljka visine 10 do 30 cm. Stabljike su
pretežno uzdignute i djelomično odrvenjene. Listovi su bez peteljke, cijeli i
dlakavi samo s naličja, zbog čega su zelene i sivobjeličaste boje. Cvjetovi se
nalaze na vrhovima grančica. Sakupljeni su u cvatove glavičasta oblika. Latice
su svijetložute, gotovo bijele boje. Gomja usna je smanjena, a donja jako
razvijena i petodjelna. Cašica je građena od 5 lancetastih zubaca. Gola je ili
rijetko dlakava. Veoma je gorka i opora okusa s prepoznatljivim aromatičnim
mirisom.
Vrijeme cvatnje: Ijeto.
Stanište: raste po
suhim, toplim i krševitim mjestima, uglavnom na visinama oko 800 m i više.
Većinom raste na južnim stranama.
Ljekoviti dio
biljke: za lijek se skuplja nadzemni dio biljke za vrijeme
cvatnje. Suši se u hladu na prozračnom mjestu.
Ljekovito djelovanje: iva trava
ili dubačac koristi se kao sredstvo za jačanje, liječenje želučanih bolesti,
bolesti žučnog mjehura i žučnih putova. U nekim našim krajevima Ijudi imaju
neograničeno povjerenje u Ijekovitost te male biljke. Odatle uzrečica: trava
iva — od mrtva pravi živa!
ISLANDSKI LIŠAJ — cetraria islandica
Drugi nazivi: islandska mahovina, islandska pletika,
planinska mahovina, planinski mah, plućnik.
Opis biljke: premda se
često naziva mahovinom, islandski lišaj nije mahovina, nego lišaj. Biljka nije
raščlanjena na korijen, stabIjiku i listove. Sastoji se od uspravne, grmu
nalik, maslinastozelene ili smeđaste steljke, s tamnoružičastim ili bijelim
okrajcima. Steljka može biti visoka do 10 cm. Cvijeta nema. Skuplja se u
proljeće i jesen. Prije upotrebe i za vrijeme pripremanja mora se jako oprezno
očistiti. U svježem stanju islandski lišaj je krhak i lomljiv, svjetlije boje.
Stanište: raste u skupinama, na suhom tlu,
osobito u crnogoričnim šumama, na visokim planinama. Mjestimice raste i u
ravnicama.
Ljekovito djelovanje: čaj od
islandskog lišaja koristi se u lije-čenju svih nahlada i upala: prsobolje,
plućnog katara, grčevitog kašlja i tuberkuloze, jer čisti i jača pluća. Osim
toga, čisti i jača probavnu sluznicu želuca, crijeva, slezenu, jetru, gušteraču,
bubrege i mokraćni mjehur. Lijek je za slabu probavu, neurednu stolicu,
proljev, čireve u crijevima i želucu, slaba crijeva, žuticu i šećernu bolest
(premda u njemu ima škroba). Čaj od islandskog lišaja preporuča se
rekonvalescentima, slaboj djeci i slabunjavim trudnim ženama. Preporuča se i
zdravim Ijudima za povremeno čišćenje i jačanje sluznice.
IVANJSKO
CVIJECE ILI ŽUTA BROCIKA — galium verum
Drugi nazivi: broćac,
broćika, ivan-cvet, ivanova trava, sirište, sirištica.
Opis biljke: ivanjsko cvijeće je biljka visine 60 do
150 cm. Stabiljka je četverouglasta s četiri izrazito ispupčene linije.
Stabljika je na člancima odebljala i provijena tvrdirn dlakama. Sest do osarn
listova, zajedno s uvrnutim rubovima, poredani su u pršljenu jed-nom žilom.
Cvjetovi imaju jaki miris poput meda, a okus im je kiseo i trpak.
Vrijeme cvatnje: cvate gustim zlatnožutim
cvatovima cijelo Ijeto.
Staniste: biljka je
jako rasprostranjena u našim krajevima, a nalazi se na suhirn staništima,
livadama, uz putove.
Ljekoviti dio
biljke: za lijek sabire se gornji dio biljke u cvatu. Suši se u
hladu i na zračnom mjestu.
Ljekovito djelovanje: drži se da
je ivanjsko cvijeće ili žuta broćika izvrstan lijek za liječenje svih bubrežnih
bolesti, čak i onda kada su svi drugi Ijekovi zakazali. Osim toga, upotrebljava
se u suzbijanju svih oštećenja kože — lišajeva, egzema, kožnih nečistoća i
protiv raka kože. Koristi se u liječenju katara želuca i crijeva .
