LEKOVITO BILJE 2

BOROVNICA — vaccinium myrtillus

Drugi nazivi: borovinka, borovnjača, brusnica, crna borovnica.

Opis biljke: borovnica je malen grm sa čvorastim stabljikama, visine 20 do 30 cm i puzavim korijenom. Mladi listovi jajastog su oblika, s kratkom peteljkom i na rubu sitno nazubljeni. Pojedinačni cvjetovi nalaze se u pazuhu lista. Cvjetovi su okruglastozvonastog oblika i svijetloružičaste boje. Plod je sočna crnomodra boba veli-čine graška, koja na vrhu završava kružnom udubinom.

Vrijeme cvatnje: od lipnja do kolovoza, ovisno o visini i položaju staništa.

Stanište: borovnica u velikom mnoštvu pokriva tlo crnogoričnih i bjelogoričnih šuma.

Ljekoviti dijelovi biljke: listovi se sabiru prije sazrijevanja plodova i suše se na sjenovitom i zračnom mjestu. Plodovi se sabiru Ijeti, nakon sazrijevanja, a suše se na suncu ili umjetnoj toplini.

Ljekovito djelovanje: listovi se upotrebljavaju protiv stvaranja mokraćne kiseline te za liječenje kod povraćanja, proljeva, želučanih grčeva, kašlja i šećerne bolesti. Bobe se upotrebljavaju u liječenju hemoroida, protiv neuredne stolice i slabog teka.

BRSLJAN — hedera helix

Opis biljke: bršljan je do 20 m duga povijuša s trajno zelenim listovima i mnogobrojnim korijenjem po stabljici kojim se pričvršćuje za drugo drveće i kamenje. Pri svojoj osnovi stabljika je položena, a zatim puzava. Listovi su kožasti. Gomji listovi po obodu su cjeloviti, dok su donji srcolika oblika i razdijeljeni u 3 do 5 režnjeva. Cvjetovi su sitni, izvana mrke, a iznutra zelene boje, skupljeni u poluloptasti štit.

Vrijeme cvatnfe: biljka cvjeta od kolovoza do listopada. Plod je okrugla bobica modrocrne boje.

Stanište: bršljan raste po stijenama, ruševinama i šumama. U gradovima se uglavnom uzgaja kao ukras na zidovima.

Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se upotrebljavaju listovi i plodovi.

Ljekovito djelovanje: bršljanov list već u malim količinama djeluje na krvne sudove i srce. Koristi se za liječenje bolesti slezene, polipa u nosu, bolesti očiju, mekih kostiju, kamena i pijeska u bubre-zima, upale mokraćnog mjehura i bijelog cvijeta kod žena. Koristi se, zatim, u liječenju kožnih bolesti, rana i skrofulozne djece (koju je potrebno kupati u uvarku od bršljanova lista).

Bršljanov plod potrebno je oprezno koristiti. Miješanjem s preslicom i nanom koristi se u liječenju nekih unutrašnjih bolesti.

CELER — apium graveolens

Drugi nazivi: ak, cereviz, pitomi celer, celon, selen, selin, zelena.

Opis biljke: celer je dvogodišnja zeljasta biljka s mesnatim i vretenastim korijenom koji ponekad može biti i gomoljast. Stabljika mu je razgranjena, a doseže visinu od 40 do 80 cm. Tamnozeleni i sjajni listovi su veliki i perasto razdijeljeni, dok su listici klinastog oblika, gore urezani i nazubljeni. Kuglasti plod je rebrast.

Vrijeme cvatnje: od srpnja do rujna. Cvjeta bijelim i sivo-bijelim cvjeticima, koji su skupljeni u štit s kratkom peteljkom.

Stanište: celer raste kao divlja i kulturna biljka koja se uzgaja u povrtnjacima. Kao divlja raste na obalnom podrucju i na vlažnim podrucjima gotovo cijele Evrope, a nalazi se i na drugim kontinentima. Drži se da je divlji celer otrovan te ga zato ne upotrebljavamo u lijecenju Ijekovitim biljem. Za vrtni ili pitomi celer drži se da je veoma znacajna Ijekovita biljka.

Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se koristi korijen vrtnog celera koji se kopa od sredine rujna do sredine studenoga. Svježa biljka sabire se od svibnja do konca kolovoza.

Ljekovito djelovanje: celer se koristi u lijecenju vodene bolesti, reumatskih bolesti, gihta (uloga) i pretjerane gojaznosti, kronicnog katara pluca, grceva u prsnom košu, što su povezane s osjecajem straha, nadutosti, slabosti želuca, pomanjkanja teka i bolesti koje su uvjetovane nedostatkom osnovnih tvari potrebnih organizmu. Isto tako, celer poboljšava krv i cirkulaciju krvi.

CIKLA — beta vulgaris var. cicla

Drugi naziv: crljena blitva, cveka, cvekla, crvena repa.

Opis biljke: iz osnovne ishodišne biljke, koje je pradomovina obala Sredozemnog mora, proizašle su mnoge kulturne sortne repe. Iz početnog tankog korijena, stoljetnim uzgajanjem dobiven je go moljasti podzemni dio biljke. Iznutra je crvene do krvavocrvene boje, a stabljika i listovi su kod većine sorti crveno nahukani.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se upotrebljava podzemni dio biljke. Sabire se u jesen, u rujnu i listopadu. Pohranjuju se u umjereno tople prostorije. Ako se čuva na odgovarajući način, cikla se može sačuvati do idućeg Ijeta.

Ljekovito djelovanje: osnovno djelovanje cikle je u suzbijanju tumora i liječenju leukemije. Zatim, u liječenju malarije, akutnih fibroznih bolesti i gripe u početnom stadiju. Osim toga, koristi se za reguliranje krvnog tlaka, osobito kod bolesnika s niskim krvnim tlakom; povoljno utječe na živce i rad mozga. Za sve vrsti liječenja koristi se svježe cijeđeni sok iz cikle, a iz 1 kg cikle može se dobiti 700 do 750 g soka. Cikla je, nadalje, korisna u liječenju slabokrvnosti, posebno u djece i mladih osoba, a pospješuje rad želuca, crijeva i žuči.

CUVARKUĆA — empervivum tectorum

Drugi nazivi: cmilić, divlje smilje, gromovna trava, pazikuća, uhovnik, uvara.

Opis biljke: čuvarkuća je trajna biljka s debelom lisnom rozetom. Iz sredine se razvija cvjetna, liskama pokrivena stabljika visine od 10 do 30 cm. U lažnom šticu poredani su cvjetići zvjezdastog oblika, svijetlocrvene boje, a u nekih podvrsti, crveno-ljubičaste ili žute boje.

Vrijeme cvatnje: u srpnju i kolovozu.

Staniste: raste po krovovima, stijenama, zidovima. Biljke su veoma skromne i nemaju gotovo nikakvih zahtjeva.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se skupljaju listovi, Ijeti, za vrijeme cvatnje.

Ljekovito djelovanje: svježe iscijeđeni sok iz listova čuvarkuće koristi se u liječenju nervne rastrojenosti, padavice, nemimih sno-va i straha u male djece. Svježe zdrobljeni listovi ili čisti sok koristin se kao sredstvo koje hladi i steže, zatim, protiv čireva, rana, opekotina; za bolna mjesta nastala gihtom te za liječenje »kurjih očiju« i uklanjanje sunčevih pjega. Svježi sok koristi se u liječenju nagluhosti, osobito one koja je izazvana skrućenim žutim sekretom (jer ga sok čuvarkuće rastvara).

CICAK — arctium lappa

Prilog u boji IV, sl. 1

Drugi nazivi: čičak zeleni, gorki lepuh, konjski čičak, lepušina, repuh, veliki čičak, veliki lepuh.

Opis biljke: čičak je dvogodišnja biljka koja ima dugačak i sivosmeđi i vretenasti korijen. U prvoj godini pojavljuju se veliki prizemni listovi s peteljkama i nepravilna srcolikog oblika. U dru-goj godini izraste uspravna razgranjena stabljika visine od 1 do 1 1/2 metar. Listovi su sve manji idući prema vrhu stabljike. Cvate u glavicama s grimiznocrvenim cjevastim, gusto zbijenim cvjetićima, što imaju kukice pomoću kojih lako prianjaju za odjeću.

Vrijeme cvatnje: od srpnja do rujna.

StaniSte: raste uz putove, na livadama i neobrađenom zemljištu.

Ljekoviti dijelovi biljke: Za lijek se upotrebljavaju korijen, listovi i sjeme. Dvogodišnje korijenje sakuplja se u proljeće i jesen, listovi dok su još mladi, a sjeme kad sazrije.

Ljekovito djelovanje: korijen čička djeluje protuotrovno, pospješuje izlučivanje mokraće i znoja te čisti krv. Isto tako koristi se u liječenju veneričnih bolesti, svih vrsti čireva, skrofula, gihta (uloga), zastarjelih reumatskih bolesti, vodene bolesti i trovanja živom. Čaj od mladog lišća koristi se u liječenju katara želuca i nadutosti, a dobro je sredstvo i protiv raznih osipa, čireva, gnojnih rana i ranica u ustima. Sjeme čička koristi se za sve bolesti za koje se koristi i korijen i listovi, s time što sjeme jače djeluje. Sjeme čička koristi se za pravljenje čičkova ulja koje je jako dobar lijek protiv peruti i ispadanja kose. Korijen, listovi i sjeme čička nakon godinu dana gube svoje Ijekovito djelovanje.

CRVOTOCINA — lycopodium clavatum

Drugi nazivi: lisičjak, lisičji rep, prečica, plavun, zmijina mahovina.

Opis biljke: crvotočina je trajna zimzelena biljka. Nalikuje mahovini i iina 1 do 2 rnetra dugačku puzeću stabljiku što je račvasto razgranjena i pokrivena gustim i sitnim, na vrhu zašiljenim listićima. Na strani koja je okrenuta prema zemlji razvijaju se brojni nježni i sitni korjenčići. Crvotočina ne cvate jer je papratnjača.

Iz poleglih ogranaka izbijaju i razvijaju se guste nakupine koje na vrhu nose po dva plodna klasa, kao vilice. Truske čine sitni svijetložuti prah što prianja uz predmete, pliva po površini vode pri čemu se ne moči. Taj prah je bez okusa i mirisa, a u vatri lako i izgara.

Vrijeme cvatnje: u kolovozu i rujnu.

Stanište: crvotočina raste po cijeloj Evropi u crnogoričnim šumama i na neplodnim tlima.

Lfekoviti dijelovi biljke: za liječenje se upotrebljava sjeme crvotočine, odnosno spore, što se naziva još i brašno crvotočine. Koristi se, također, i cijela biljka. Cijela biljka sabire se od svibnja do rujna, a suši u hladu.

Ljekovito djelovanfe: »brašno« (truske ili spore) crvotočine upotrebljava se posipanjem oboljelih dijelova kože, posebno u bolesnika koji su prinuđeni dugo vremena ležati u postelji. »Brašno« crvotočine koristi se kod bolesti mokraćne cijevi i mjehura. Budući da »brašno« crvotočine pospješuje izlučivanje mokraćne kiseline, koristi se u liječenju uloga (gihta) i reumatičnih bolesti. Citava biljka primjenjuje se u liječenju bolesti mokraćnih i spolnih organa, kod bubrežnog pijeska i grčevitih bubrežnih napada, te u liječenju skrufuloze i rahitisa.

DINJICA — sanguisorba minor

Opis biljke: raste po vlažnim livadama, grmasta je i visine do 90 cm. Stabljike dinjice su uspravne ili razgranate. Listovi se nalaze na dugačkim drškama, a složeni su nasuprotno. Uglavnom ih ima 19, jajoliki su i jako nazubljeni. Na naličju su listovi sivkaste boje. Na vrhu stapke nalaze se cvjetovi u obliku glavice kao u luka. Muški cvjetovi nalaze se pri dnu.

Vrijeme cvatnje: od lipnja do kolovoza, sa crveno-smeđim cvjetićima. Za vrijeme cvatnje sabire se cijela biljka i suši u hladu.

Ljekovito djelovanje: dinjica se koristi u liječenju nadimanja i truleži u želucu i crijevima. Korisna je u liječenju običnog i krvavog proljeva, katara u crijevima te proširenog i spuštenog želuca.

DETELINA DIVLJA — anthyllis vulneraria

Drugi nazivi: djetelina kamenjarka, mačja djetelina, zečja dje-telina.

Opis biljke: divlja djetelina je polegnuta ili uspravna biljka visine 20 do 40 cm. Pokrivena je svileno sjajnim dlakama. Donji listovi nalaze se na dugačkim peteljkarna, jednostavno ili perasto razdijeljeni. Na stabljici su listovi sjedeći i neparno perasti. Biljka cvate narančasto-crvenirn ili grimizno-crvenim cvjetovima koji su složeni u plosnate glavice ovijene prstasto razdijeljenim ovojnim listom.

Staniste: divlja djetelina raste u brdskom vapnenačkom gorju.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se sabiru cvjetovi za vrijeme cvatnje. Ubrane cvjetove potrebno je što brže sušiti na sjenovitorn i zračnom mjestu.

Ljekovito djelovanje: divlja djetelina koristi za liječenje rana. Kao čaj pije se za čišćenje krvi, jačanje želuca te kao sredstvo za otvaranje.

DUBCAC — teucriurn chamaedrys

Opis biljke: postoji nekoliko vrsti biljaka istoga naziva. Sve su jako srodne. Raste kao polugrm s razgranatom stabljikom. Ima uske ovalne i duboko nazubljene listove koji su dlakavi. Cvate crvenim, a kadšto i bijelim cvjetovima što su u obliku grozda sakupljeni na jednoj strani. Dubčac ima veoma jak miris. Zbog gorkih tvari dubčac je odavno poznat kao Ijekovita biljka.

Stanište: raste na pašnjacima, livadama i karnenjarima naših primorskih krajeva i na rubovima šuma.

Ljekoviti dio biljke: za vrijeme cvatnje sakuplja se cijela biljka bez korijena.

Ljekovito djelovanje: dubčac antiseptično djeluje jer uništava mikrobe i bacile. Zbog tih svojstava odstranjuje trulež u crijevima i želucu. Upotrebljava se, nadalje, protiv svih groznica, a koristan je u liječenju šećeme bolesti, odnosno gušterače.

DIVIZMA — verbascum thapsus

Drugi nazivi: beloperka, divlji tabak, svećnik, vučji rep.

Opis bilfke: divizma je dvogodišnja biljka. Stabljika joj je visoka od 1 do 1 1/2 metar, uspravna je i pokrivena gustim vunastim dlakama. U prvoj godini razvijaju se samo prizemni listovi, a u drugoj naraste samo stabljika. Listovi su krupni i debeli, duguljasto jajasti. Listovi pri dnu stabljike imaju peteljku i veći su, dok su oni na stabljici manji i bez peteljke, tj. sjedeći. Cvjetovi su skupIjeni u gornjem dijelu stabljike u dugačak klas, žute su boje s bijelo ili crvenkasto vunastim prašnicima.

Vrijeme cvatnje: cvate od srpnja do kolovoza.

Stanište: raste po sunčanim kamenitim brežuljcima i na kamenitu tlu.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se skupljaju cvjetovi i listovi u vrijeme cvatnje.

Ljekovito djelovanje: svježi listovi koriste se za pripremanje obloga za otekline, hemoroide i lišajeve. Pomiješana s drugim Ijekovitim biljkama izvrsno je sredstvo protiv bolesti pluća, posebno suhog kašlja, prsobolje, groznice te za liječenje katara želuca i crijeva i protiv grčeva probavnih organa. Ulje od divizrne izvanredno je sredstvo za mazanje bolesnih očiju i za masažu kod reume i kostobolje. Ulje od divizrne priprema se tako da se boca napuni do polovice sitno isjeckanim listovima divizme, prelije se čistim maslinovim uljein, začepi vatom i ostavi na suncu 40 dana.

DRACA — paliurus (australis) spina christi

Prilog u boji V, sl. 1

Opis biljke: drača je drvenasta grrnolika biljka visine 3 do 4 metra. Ima veoma jak korijen što prodire duboko u zemlju. Iz glavnog korijena izbija sporedno korijenje, koje je, također, vrlo jako. Iz stabljike izbijaju ravni izdanci na kojima su pravilno raspoređeni zeleni listići tamnozelene boje jajastog oblika. Na jednom izdanku, usporedno s obje strane nalazi se obično 12 do 15 listića. Iz pazuha izdanka izbijaju mali žuti, jako medonosni cvjetići, slaba mirisa.

Vrijeme cvatnje: u travnju.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se skupljaju dozreli plodovi — mali okrugli »kolačići« prornjera 2 do 3 cm, koji dozrijevaju u kolovozu i rujnu.

Ljekovito djelovanje: drača je odavno poznata kao antiseptičko sredstvo što se uspješno koristi kod proljeva, dizenterije (srdobolje), zapaljenja debelog crijeva te u liječenju nervnih i reumatičnih bolesti.

DUNJA — cydonia oblonga mill.

Drugi nazivi: funja, kunja.

Opis biljke: dunja je drvo visine do 7 metara. Stablo dunje nalikuje stablu jabuke; njezin je bliži srodnik iako se često pojavIjuje u rastu grmolika oblika. Kora je glatka i smeđa. Listovi nalikuju listovima jabuke samo sto su po rubovima cjeloviti i s donje strane sivo pustenasti. Ima velike cvjetove svijetlocrvene do bijele boje, rastu pojedinačno, a ne u čupercima kao u jabuke. Plod je oblika jabuke ili kruške, nepravilno je grbav, zlatnožute boje i pokriven dlačicama koje se lako skidaju. Raste na mjestima gdje uspijeva i vinova loza.

Vrijeme cvatnje: od svibnja do lipnja, a plodovi sazrijevaju u listopadu.

Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se upotrebljavaju plod, listovi i sjeme dunje.

Ljekovito djelovanje: plod dunje izvrsno je sredstvo u liječenju anemije. Sluz pripremljena od dunjina sjemena koristi se u liječenju

rana što nastaju dugotrajnim ležanjem bolesnika (decubitus) i opekotina. Koristi se za pripremanje obloga kod upaljenih očiju i otvorene raspucane kože, naročito na prsnim bradavicama. Dunja je veoma pogodno sredstvo u liječenju slnznice ždrijela, krajnika i dišnih putova. Kod upale želučane i crijevne sluznice preporučuje se kuhana dunja. Budući da dunja steže, preporuča se za liječenje rana, a iznutra za ublažavanje jakih proljeva.

GAVEZ – symphytum officinale    Drugi nazivi: crni gavez, kilnjak, konjski rep, veliki gavez.  Opis biljke: gavez ima sočnu, grubo dlakavu stabljiku visine 20 do 100 cm. Višegodišnji korijen gaveza raste vrlo duboko u zemlji. Debeo je, razgranat, vretenast i sočan. Izvana je tamnosmedje do crnkaste boje, a iznutra bijele do svijetložute boje. Donji listovi su veliki s peteljkom, dugoljasti i grubo dlakavi. Listovi na stabljici su naizmjenično poredani i grubo dlakavi po cijeloj površini. Cvjetovi izbijaju tijekom ljeta iz pazuha gornjih listova, a okrenuti su prema dolje u jednostrano povijenim cvatovima. Imaju oblik uskog zvona, a boja im je prljavobijela do ružičaste ili ljubi-časte.  Vrijeme cvatnje: od svibnja do kolovoza.  Stanište: gavez raste po čitavoj srednjoj Evropi. Nalazi se na vlažnim mjestima, jarcima, uz vode i na vlažnim livadama. Za poljoprivrednika predstavlja korov što se teško iskorjenjuje (zbog dužine korijena).  Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se skupljaju listovi i korijen.  Korijen se skuplja u proljeće i kasnu jesen. Nakon što se iskopa,  opere se i, da ne izgubi od sluzavog soka, najprije se posuši, reže na komadiće i do kraja suši na toplom mjestu.  Ljekovito djelovanje: od svih domaćih ljekovitih biljaka gavez sadrži alantoin, tvar što ponajviše djeluje u stvaranju novih stanica – zbog čega se gavez koristi u liječenju rana, čak i zapuštenih gnojnih rana. Njime se liječe sve vrsti ozljeda: ispucanost, posjekline, lom kostiju, izljev krvi i sl. Korijen gaveza djelotvoran je u liječenju raznih poteškoća probavnih organa, protiv katara želuca (s proljevom ili bez njega), srdobolje, bolesti bubrega i kod prejake menstruacije. Upotrebljava se kod krvarenja želuca, bron-halnog katara, upale pluća, krvavog kašlja i ispljuvka, upale porebrice i dr.

GORCICA BIJELA — sinapis alba

Drugi nazivi: gorušica, slačica bijela.

Opis biljke: gorčica bijela ima uspravnu, razgranatu stabljiku visine do 60 cm. Ima perasto ili lirasto zarezane listove. Svi su joj dijelovi dlakavi.

Vrijeme cvatnje: cvate od svibnja do kraja srpnja lijepim žutim cvjetovima.

Staniste: raste po vrtovima, žitnim poljima i napuštenim mjestima.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se koristi sjeme koje se nalazi u mahunama. Sabire se u jesen; mora se jako osušiti i čuvati u zatvorenim limenkama.

Ljekovito djelovanje: bijela gorčica upotrebljava se kao lijek u liječenju šećerne bolesti, protiv navale krvi u glavu, bolesne jetre, nesanice, bolesti dušnika, reumatizma, zapaljenja plućne maramice i zatvora.

GLOG — crataegus

Drugi naiivi: bijeli glog, bijela drača, bijeli trn, crveni glog, gloginja, glogovac.

Opis biljke: glog je većinom srednje veličine. Na pogodnim staništima uspijeva i kao čvorasto, razgranjeno drvo visine i do 5 metara. Drvo gloga je tvrdo i žilavo. Kora je glatka, sivo-pepeljaste boje s granama na kojima je raspoređeno trnje dužine do 1 1/2 cm. Listovi su trokrpasti i peterokrpasti, s donje strane su svijetlo plavkasto-zeleni, a s gomje strane tamnozeleni i sjajni. Nalikuju listovima hrasta, samo što su znatno manji. Bijeli cvjetovi su skup-Ijeni u bogate kitice s dugim i kraćim peteljkama. Snažno mirišu na med. Plodovi su crvene boje i beru se kad sazriju, u kasno Ijeto.

Stanište: glog se često nalazi na rubovima niskih bjelogoričnih i crnogoričnih šuma, a veoma često raste u šikarama te uz ograde i živice.

Ljekoviti dijelovi biljke: za lijek se skupljaju cvjetovi sa cvjetnim stapkama, listovi i plodovi bez peteljke. Cvjetovi i listovi sakupljaju se u proljeće. Cvjetovi i cvjetni vršci sabiru se samo s grmova koji su u punom početnom cvatu. Suše se u tankom sloju pri čemu je potrebno paziti da ne promijene boju. Listovi se beru nakon cvatnje. Plodovi se beru nakon dozrijevanja; suše se najprije u hladu, da uvenu, a nakon toga dosuše se na toploj peći.

Ljekovito djelovanje: drži se da je glog jedna od najvrednijih i najdjelotvomijih Ijekovitih biljaka za srce. Glog jača i regulira rad srca. Osim toga, glog je izvanredan regulator krvnog tlaka, pri čemu ne samo da snizuje povišeni krvni tlak, nego povisuje preniski krvni tlak u oslabljenog srčanog mišića. Dobar je u liječenju oštećenog srčanog mišića u starosti, kod upale srčanog mišića, u liječenju zakrečenja krvnih žila i angine pectoris. Glog općenito djeluje na smirenje živčanog sistema.

GORCICA CRNA — brassica nigra

Drugi nazivi: crna slačica, cma gorušica, goruštica, ognjica, senf, slačica.

Opis biljke: gorčica crna jednogodišnja je biljka razgranate stabljike što doseže visinu više od 1 metra. Listovi su s peteljkom, cjeloviti ili različito izrezani. Gomji su listovi glatki, dok su donji manje dlakavi. Na vrhu stabljike i njenih grana razvijaju se sitni žuti cvjetovi u obliku grozda. Komuške su dugačke 2 do 2 1/2 cm i priljubljene su uz stabljiku. U njima se nalaze sjemenke tamno-crvene do crveno-cme boje.

Vrijeme cvatnje: od lipnja do kolovoza, a sjemenke sazrijevaju od kolovoza do rujna.

Staništa: crna gorčica nalazi se kao poludivlja na obalama rijeka i šljunčanim i pjeskovitim mjestima. Uzgaja se na tlu bogatom humusom.

Ljekoviti dio biljke: za lijek se sabiru zrele komuške iz kojih se vadi sitno sjeme tamnosmeđe do crveno-crne boje.

Ljekovito djelovanje: u gorušičinom sjemenu nalazi se otprilike 25 posto ulja. U manjim količinama gorušica pobuđuje tek, pospješuje izlučivanje probavnih sokova i primanje hranjivih tvari. Prevelike količine nisu preporučljive jer mogu uzrokovati nadražaj i upalu želuca i crijeva, a u žena još i smetnje u menstruaciji te upalu jajnika. Gorušičino ulje izlučuje se bubrezima i djeluje na izlučivanje mokraće, a veće količine mogu izazvati nadražaje bubrega i smetnje kod izlučivanja mokraće.

Najučestalija upotreba crne gorčice ili gorušice je izvana, u obliku tzv. gorušičinog tijesta ili paste. Kao sredstvo za nadražaj kože tijesto, prije svega, djeluje intenzivno na cirkulaciju krvi. Pasta je izvanredno Ijekovita jer prodire duboko u tkivo te potiče izmje-nu tvari i u dubljim dijelovima tijela. U tom smislu gorušičina pasta upotrebljava se kod akutnih upala zglobova i živaca, upale pluća, kod jakog bronhitisa, upale porebrice, hripavca, iscrpljenosti, smet-nji u cirkulaciji krvi, upale žučnog mjehura, bubrežnih grčeva, angine pectoris, nadimanja u želucu i crijevima te kod kronične začepljenosti.




DALJE >>>>